Jugoslavija 1945-1948. - Na tragu sovjetskog modela

Jugoslavija 1945-1948. - na tragu sovjetskog modela

Gde si, osmaku! Ova lekcija objašnjava prve posleratne godine, kada je zemlja izašla iz Drugog svetskog rata razorena, gladna i politički prelomljena. Nova komunistička vlast htela je da preuredi državu iz korena, i to po uzoru na Sovjetski Savez.

Gradivo prati put od obnove, „tačkica”, radnih akcija i izbora sa ćoravim kutijama do Ustava FNRJ, sukoba sa Informbiroom, Golog otoka i rađanja jugoslovenskog samoupravnog modela.

Glavna nit lekcije: Jugoslavija je od kopiranja sovjetskog modela stigla do istorijskog „ne” Staljinu i stvaranja sopstvenog puta u socijalizam.

Prethodni korak:

Za razumevanje kako su komunisti preuzeli političku inicijativu, vrati se na Jugoslovensko ratište i završnu fazu rata.

Josip Broz Tito kao ključna ličnost posleratne Jugoslavije

Ratna pustoš, glad i pomoć UNRRA

Drugi svetski rat ostavio je Jugoslaviju u pustoši. Najčešća posleratna procena govorila je o 1.706.000 žrtava, dok je zemlja bila razorena, sa opštom glađu i nestašicom osnovnih namirnica.

U prvim, najtežim godinama pomagala je UNRRA, Uprava Ujedinjenih nacija za pomoć i obnovu. Hrana, odeća i osnovne potrepštine bili su pitanje preživljavanja.

Za širu sliku ljudskih i materijalnih gubitaka poveži ovu temu sa lekcijom Posledice rata, holokaust, genocid i stradanja.

Razaranja i obnova Jugoslavije posle Drugog svetskog rata

Omladinske radne akcije

Nova vlast je pokrenula masovne omladinske radne akcije. Stotine hiljada mladih, zajedno sa vojskom i građanima, gradili su pruge, puteve, mostove i fabrike.

Najpoznatiji simbol tog vremena bila je pruga Brčko-Banovići. Radilo se volonterski, uz politički zanos, pesme i parolu da mladi grade novu zemlju.

Radne akcije nisu bile samo gradnja. One su bile i škola ideologije, zajedništva i odanosti novom poretku.
Omladinska radna akcija u posleratnoj Jugoslaviji

KPJ učvršćuje vlast

Dok se zemlja obnavljala, Komunistička partija Jugoslavije učvršćivala je vlast. Prethodni državni aparat bio je čišćen: službenici predratnog sistema masovno su hapšeni, otpuštani, lišavani imovine, a neki su ubijeni bez sudskog procesa.

Nova vlast je sebe predstavljala kao oslobodilačku i revolucionarnu, ali je u praksi brzo uklanjala političke protivnike i sve koji su mogli da ospore monopol KPJ.

Važno: obnova zemlje i politička represija tekle su istovremeno.

Politički plakat i propaganda nove komunističke vlasti

Nacionalizacija i agrarna reforma

Po sovjetskom uzoru uvedene su velike ekonomske reforme. Nacionalizacijom je država preuzela fabrike, banke, saobraćaj, hotele i rudnike. U privatnim rukama ostale su uglavnom sitne zanatlije, poput pekara i obućara.

Agrarna reforma oduzimala je zemlju privatnim vlasnicima i crkvi. Prvobitni maksimum bio je 25 hektara, a kasnije je spušten na 10 hektara obradivog zemljišta. Od oduzete zemlje stvarana su velika državna poljoprivredna dobra.

Fabrike: prelaze u državno vlasništvo.
Banke i rudnici: pod kontrolom države.
Zemlja: oduzima se velikim vlasnicima i crkvi.
Novac i privreda u posleratnoj Jugoslaviji

Petoletke, tačkice i bonovi

Po ugledu na SSSR uvedeni su strogi petogodišnji planovi, odnosno petoletke. Država je određivala šta se proizvodi, koliko se proizvodi i šta ima prioritet.

Zbog nestašice, hrana i odeća delile su se na posebne tačkice i bonove za snabdevanje. Slobodna trgovina bila je skoro ugašena, pa je svakodnevni život običnih ljudi zavisio od državne raspodele.

Ove posleratne teškoće poveži sa lekcijom Doprinos Jugoslavije pobedi nad fašizmom, jer cena rata objašnjava zašto je obnova bila tako teška.

Deca i svakodnevni život u posleratnoj Jugoslaviji

Sporazumi Tito-Šubašić

Da bi nova vlast dobila međunarodno priznanje SAD-a i Britanije, komunisti su morali da naprave kompromis sa kraljevskom vladom u Londonu. Zato su u junu i novembru 1944. potpisani Sporazumi Tito-Šubašić, na Visu i u Beogradu.

Oni su predviđali stvaranje jedinstvene privremene vlade i Namesništva, kao i proširenje AVNOJ-a u Privremenu narodnu skupštinu.

Ovi sporazumi prirodno se nastavljaju na završnicu rata, jer pokazuju kako se vojna pobeda pretvara u novu državnu vlast.

Ivan Šubašić i sporazumi sa Titom o privremenoj vladi

Narodni front, Grol i Titov autoritet

U Privremenoj narodnoj skupštini jedina stvarna opozicija komunistima bila je Demokratska stranka na čelu sa Milanom Grolom. Ipak, njihova reč je brzo ućutkana.

Sva stvarna vlast odvijala se preko Narodnog fronta, organizacije pod kontrolom KPJ. Josip Broz Tito postao je neprikosnoveni vrhovni autoritet, a glavna parola novog sistema bila je „Bratstvo i jedinstvo”.

Narodni front je formalno okupljao šire snage, ali je politički bio pod kontrolom komunista.
Titov autoritet i simbolika nove vlasti

Izbori 1945. i ćorave kutije

Izbori za Ustavotvornu skupštinu raspisani su za 11. novembar 1945. godine. Pravo glasa prvi put su dobile žene i vojna lica starija od 18 godina, ali su ga izgubili oni koji su proglašeni za saradnike okupatora ili predratne ministre.

Opozicija je bojkotovala izbore jer nije bilo slobode medija i jer je delovala pod pritiskom tajne policije OZNA. Glasalo se gumenim kuglicama u dve kutije: jednu za Narodni front i praznu crnu kutiju, popularno nazvanu ćorava kutija.

11. novembar 1945: izbori za Ustavotvornu skupštinu.
Preko 90%: lista Narodnog fronta sa Titom na čelu.

Ćorava kutija: prazna opoziciona kutija na izborima koje je opozicija bojkotovala.


Ukidanje monarhije i proglašenje FNRJ

Već 29. novembra 1945. godine ukinuta je monarhija i proglašena republika. Kralj Petar II Karađorđević i dinastija lišeni su svih prava i zabranjen im je povratak u zemlju.

Nova država dobila je naziv Federativna Narodna Republika Jugoslavija, odnosno FNRJ. Time je politički potvrđeno ono što je rat već doneo: komunisti su postali jedina stvarna vlast.

Za širu sliku posleratnog međunarodnog okruženja vidi lekciju Posleratni svet i njegove suprotnosti.

Jugoslavija kao federativna država posle ukidanja monarhije

Ustav FNRJ iz 1946. godine

Prvi Ustav FNRJ donet je 31. januara 1946. godine. Bio je skoro doslovna kopija sovjetskog ustava iz 1936. godine.

Njime je Jugoslavija definisana kao federativna zajednica ravnopravnih naroda, podeljena na šest republika: Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Crnu Goru.

Ustav: 31. januar 1946.
Model: sovjetski ustav iz 1936.
Država: federacija šest republika.
Ustav FNRJ iz 1946. godine i sovjetski model države

Srbija, Vojvodina i Kosovsko-metohijska oblast

U okviru Narodne Republike Srbije formirane su dve autonomne jedinice: Autonomna Pokrajina Vojvodina i Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast.

Time su uobličene granice Srbije unutar nove federativne Jugoslavije. Ovo je važno jer pokazuje da je posleratno uređenje menjalo ne samo vlast, već i unutrašnju strukturu države.

Federacija nije bila samo promena imena države, nego i novo unutrašnje uređenje republika i autonomnih oblasti.
Federativno uređenje Jugoslavije i položaj Srbije u FNRJ

Jugoslavija i SSSR 1945-1947.

U prvim posleratnim godinama Jugoslavija je bila najbliži saveznik SSSR-a. Dobijala je veliku vojnu i privrednu pomoć, a privreda, spoljna politika i odbrana snažno su se oslanjale na Moskvu.

To je razlog zašto se kaže da je Jugoslavija bila „na tragu sovjetskog modela”: ustav, privreda, partijska vlast i politička kontrola razvijali su se po uzoru na SSSR.

Ali Tito je na Balkanu počeo da vodi samostalniju politiku: pomagao je komunistima u Grčkoj i planirao federaciju sa Bugarskom i Albanijom. To je izazvalo Staljinov gnev.

Tito i Staljin kao simbol bliskosti i kasnijeg sukoba Jugoslavije i SSSR-a

Informbiro i uzroci sukoba

Krajem septembra 1947. godine u Poljskoj je osnovan Informbiro, Informacioni biro komunističkih partija. Zvanično sedište bilo je u Beogradu, a stvarni cilj bio je da Moskva kontroliše sve socijalističke zemlje.

Sukob nije nastao zato što je Jugoslavija odbacila komunizam. Naprotiv, Tito je tvrdio da je odan marksizmu-lenjinizmu, ali nije hteo da se potpuno potčini Staljinu.

Ključ: sukob 1948. nije kapitalizam protiv komunizma, nego sukob dve komunističke vlasti oko kontrole i samostalnosti.

Informbiro: telo za kontrolu komunističkih partija pod vođstvom Moskve.


Rezolucija 1948. i istorijsko ne Staljinu

U junu 1948. godine Informbiro je doneo Rezoluciju o stanju u KPJ. Jugoslovensko rukovodstvo optuženo je za „odstupanje od marksizma-lenjinizma” i neprijateljstvo prema SSSR-u.

Staljin je očekivao da će Tito pasti. Međutim, KPJ je odbila da se povinuje Moskvi i rekla istorijsko „ne”. Posledice su bile dramatične: SSSR je povukao stručnjake, poništio vojne i ekonomske ugovore i uveo potpunu političku i ekonomsku blokadu Jugoslavije.

1947: osniva se Informbiro.
Jun 1948: Rezolucija protiv KPJ.
Posle 1948: blokada, granice pod pritiskom, okretanje Zapadu.
Raskid Tita i Staljina posle Rezolucije Informbiroa 1948. godine

Goli otok i obračun sa ibeovcima

Sukob sa Staljinom doneo je unutrašnji teror. Svako ko je javno ili tajno podržao Rezoluciju Informbiroa proglašavan je izdajnikom. Državna bezbednost, odnosno UDBA, masovno je hapsila ljude, često bez čvrstih dokaza.

Za političke zatvorenike, takozvane ibeovce, organizovani su logori na Golom otoku, Svetom Grguru, u Bileći i Staroj Gradišci. Kroz torturu, batinanje i težak fizički rad prošlo je oko 55.000 ljudi.

Odnosi sa Moskvom počeli su da se normalizuju tek posle Staljinove smrti 1953. godine.

Goli otok kao logor za ibeovce posle sukoba sa Informbiroom

Zapadna pomoć i vanblokovski put

Pošto je SSSR prekinuo ugovore i uveo blokadu, Jugoslavija se našla u teškoj privrednoj i bezbednosnoj krizi. Granice su bile mesto stalnih incidenata, a zemlja se osećala ugroženo sa Istoka.

Spas je pronađen u brzom okretanju ka zapadnim zemljama, posebno kroz finansijsku i vojnu pomoć SAD-a. Tako je sukob iz 1948. trajno odvojio Jugoslaviju od sovjetskog bloka.

Kasnije će ovaj položaj biti važan za nesvrstanost i kulturu posebnog puta, što možeš povezati sa lekcijom Kultura tokom Hladnog rata.

Jugoslavija i zapadne sile u posleratnom diplomatskom zaokretu

Sovjetski model naspram samoupravljanja

Sovjetski model bio je strogo centralizovan. Privredom je upravljala država preko ministarstava i planskih komisija. Direktori su izvršavali državne naredbe, a radnici i sindikati nisu stvarno odlučivali.

Posle sukoba sa Staljinom, jugoslovenski lideri želeli su da pokažu da grade bolji i slobodniji socijalizam. Zato počinje prelazak ka radničkom samoupravljanju.

Sovjetski modelRadničko samoupravljanje
Država naređuje i planira odozgo.Radnici učestvuju u upravljanju preduzećem.
Direktor izvršava državne direktive.Radnički saveti donose odluke.
Državna svojina i birokratija.Društvena svojina i decentralizacija.

Za šire posledice tog posebnog puta pogledaj i lekciju Društveni, ekonomski, politički i kulturni razvoj.

Najkraće: sovjetski model = država naređuje; samoupravljanje = radnici odlučuju kroz savete.


Zakon iz 1950. i radnički saveti

U junu 1950. godine donet je Zakon o upravljanju privrednim preduzećima. Njime je zvanično uvedeno radničko samoupravljanje.

Glavna parola bila je: „Fabrike radnicima, zemlja seljacima!” Ideja je bila da fabrike ne vodi samo država kroz stroge planove, nego da u njima postoje Radnički saveti, koje čine sami radnici.

Radnici su trebalo da odlučuju o proizvodnji, organizaciji rada i raspodeli zarade. Time je Jugoslavija počela da gradi jedinstven ekonomski sistem po kome je postala prepoznatljiva u svetu.

Tehnološke i privredne promene posleratnog sveta možeš povezati i sa lekcijom Tehnološki napredak u epohi Hladnog rata.

Privredni razvoj i veliki projekti u socijalističkoj Jugoslaviji

Najčešće greške i zaključak

Greška 1: tvrdnja da je Jugoslavija bila deo Varšavskog pakta. Nije: posle 1948. napušta sovjetski zagrljaj i ostaje van vojnih blokova.

Greška 2: mešanje 1945. i 1946. godine. Republika je proglašena 29. novembra 1945, a prvi Ustav FNRJ donet je 31. januara 1946.

Greška 3: mišljenje da su na Golom otoku bili predratni bogataši. Tamo su uglavnom završavali ibeovci: komunisti, oficiri, intelektualci i stari borci koji su podržali Staljina.

Zapamti dve godine: 1948. je raskid sa Staljinom, 1950. je samoupravljanje.

Zaključak: Jugoslavija je od razorene zemlje i sovjetskog uzora stigla do FNRJ, sukoba sa Informbiroom, Golog otoka, zapadne pomoći i sopstvenog modela socijalizma. To je početak posebnog jugoslovenskog puta u Hladnom ratu.

Za peticu: obnova, sovjetski model, FNRJ, Informbiro, Goli otok, samoupravljanje.