Revolucije u Rusiji i Evropi

Revolucije u Rusiji i Evropi — crveni talas posle rata

Gde si, osmaku! Tek što smo završili priču o Prvom svetskom ratu i Pariskoj mirovnoj konferenciji, već dolaze novi potresi. Evropa je krajem rata bila kao tempirana bomba: ljudi su bili gladni, umorni od ratovanja, siromašni i besni na stare vladare.

Revolucije u Rusiji i Evropi pokazuju šta se desi kada rat, glad i nepravda potpuno slome poverenje u stari poredak. U ovoj lekciji pratiš pad cara, dolazak boljševika, građanski rat, stvaranje SSSR-a i pokušaje da se komunizam proširi Evropom.

Glavna fora: prvo pada car, zatim pada Privremena vlada, a onda boljševici pokušavaju da zapale revolucionarni talas širom Evrope.

Narod tokom Februarske revolucije traži hleb i mir

Rusija pre Velikog rata — ogromna država, ogromno nezadovoljstvo

Da bi skapirao zašto je eksplodiralo baš u Rusiji, moraš da znaš da je tamo kriza tinjala mnogo pre 1917. godine. Rusija je bila ogromna država, ali siromašna, zaostala i puna društvenih nejednakosti. Seljaci su živeli teško, radnici su radili u jezivim uslovima, a političkih sloboda gotovo da nije bilo.

Car Nikolaj II Romanov vladao je samodržavno, što znači da je imao ogromnu vlast bez stvarne kontrole parlamenta. Narod je sve više osećao da dinastija Romanov ne ume da reši glad, siromaštvo i probleme moderne države.

Uzrok revolucije nije jedan događaj. To je gomila problema: siromaštvo, rat, glad, loši uslovi rada i carska samovolja.
Carska porodica Romanov pre pada ruskog carstva

Revolucija 1905. godine — prvo veliko upozorenje caru

Još 1905. godine izbila je prva velika revolucija u Rusiji. Stotine hiljada radnika izašle su na ulice tražeći bolji život, političke slobode i promene. Car je uspeo da uguši ovu pobunu do 1907. godine, ali više ništa nije bilo isto.

Revolucija 1905. ozbiljno je uzdrmala ugled cara i pokazala da dinastija Romanov više nije nedodirljiva. Bila je kao pukotina na brani: voda još ne ruši sve, ali se vidi da pritisak raste.

Zapamti: 1905. nije srušila cara, ali je pokazala da se carstvo ljulja.

1905 = upozorenje

Car ostaje na vlasti, ali narod prvi put masovno pokazuje da neće zauvek ćutati.


Februarska revolucija — pad cara i kraj Romanovih

Prvi svetski rat dodatno je uništio Rusiju. Vojska je trpela ogromne gubitke, ekonomija je pucala, a u gradovima je zavladala glad. U februaru 1917. godine po starom ruskom kalendaru, odnosno u martu po novom, radnici u Petrogradu podigli su masovnu pobunu.

Prelomni trenutak desio se kada je vojska otkazala poslušnost caru i prešla na stranu naroda. Car Nikolaj II je shvatio da je izgubio podršku i potpisao abdifikaciju, odnosno odricanje od vlasti. Time je završena vekovna vladavina Romanovih, Rusko carstvo je palo, a proglašena je republika.

Februar = fijasko cara. Pada car, ne dolaze još boljševici.
Demonstranti u Petrogradu tokom Februarske revolucije

Privremena vlada — vlast koja nije rešila najvažnije

Posle pada cara vlast je preuzela Privremena vlada, na čelu sa Aleksandrom Kerenskim. Deo građanstva želeo je parlamentarnu demokratiju i republiku, a neki su zamišljali i ustavnu monarhiju. U svakom slučaju, cilj Februarske revolucije bio je rušenje carskog samodržavlja.

Problem je bio u tome što Privremena vlada nije rešila ono što je narod najviše bolelo: glad, zemlju i rat. Najveća greška bila je odluka da Rusija nastavi učešće u Prvom svetskom ratu, iako su vojska i društvo bili iscrpljeni. Time je vlada sama sebi kopala rupu.

Suština: narod je tražio mir i hleb, a Privremena vlada mu je nudila nastavak rata.

🍞
Glad

Nije rešena.

🪖
Rat

Nastavljen.

🌾
Zemlja

Seljaci čekaju.


Lenjinov povratak — "Mir, hleb, zemlja!"

Dok je Privremena vlada gubila podršku, boljševici su čekali svoju šansu. Njihov vođa Vladimir Iljič Lenjin vratio se u aprilu 1917. iz emigracije u Švajcarskoj. Njegov povratak pomogla je Nemačka, jer joj je odgovaralo da Rusija upadne u još veću krizu i izađe iz rata.

Lenjin je razumeo šta narod želi i zato je pokrenuo jednostavnu parolu: "Mir, hleb, zemlja!" Mir za vojnike, hleb za gladne radnike i zemlja za seljake. To je bila politička poruka koju su mase razumele odmah.

Lenjinova snaga
Nije govorio komplikovano. Pogodio je tri najveće potrebe naroda: mir, hranu i zemlju.
Vladimir Iljič Lenjin kao vođa boljševika

Oktobarska revolucija — boljševici preuzimaju vlast

Boljševici su jačali kroz sovjete, odnosno savete radnika, vojnika i seljaka, i formirali sopstvene naoružane jedinice — Crvenu gardu. U noći između 25. i 26. oktobra 1917. po starom kalendaru, odnosno 7. i 8. novembra po novom, izveli su prevrat u Petrogradu.

Zauzeli su ključne institucije, srušili Privremenu vladu i formirali novu vlast: Savet narodnih komesara, sa Lenjinom na čelu. Za razliku od Februarske revolucije, Oktobarska revolucija nije bila samo rušenje cara, već organizovano preuzimanje države od strane boljševika.

Oktobar = oni drugi dolaze: boljševici i Lenjin uzimaju vlast.
Crvena garda kao naoružana podrška boljševicima

Prve mere boljševika — zemlja, fabrike i diktatura proletarijata

Čim su preuzeli vlast, boljševici su krenuli u radikalne promene. Oduzeli su zemlju caru, crkvi i veleposednicima i podelili je seljacima. Fabrike i preduzeća trebalo je da pređu pod upravljanje radnika, što je zvučalo kao ostvarenje parole "hleb i zemlja".

Međutim, Lenjin nije želeo običnu parlamentarnu demokratiju. Kada boljševici nisu dobili većinu u Ustavotvornoj skupštini, vlast je raspustila skupštinu i uvela diktaturu proletarijata — neograničenu vlast radničke klase, u praksi vlast boljševičke partije.

Ne mešaj: boljševici su govorili o vlasti radnika, ali su političku vlast centralizovali u rukama partije.
Prve mere

zemlja seljacima

fabrike radnicima

raspuštanje skupštine

diktatura proletarijata


Brest-Litovski mir — izlazak iz rata po ogromnoj ceni

Da bi ispunio obećanje o miru, Lenjin je morao da izvede Rusiju iz Prvog svetskog rata. Zato je u martu 1918. godine potpisan Brest-Litovski mir sa Nemačkom.

Cena je bila ogromna: Rusija je izgubila oko 25% teritorije i morala je da prihvati ratnu odštetu. Ipak, za boljševike je to bio taktički potez. Izlazak iz rata omogućio im je da sačuvaju vlast i usmere snage na unutrašnje neprijatelje.

Ovaj događaj povezuje se sa gradivom o završnici rata u lekciji Evropa i svet u Prvom svetskom ratu 1916-1918.

Potpisivanje Brest-Litovskog mira 1918. godine

Crvena garda i Crvena armija — slični nazivi, različite uloge

Deca često pobrkaju Crvenu gardu i Crvenu armiju. Crvena garda bili su naoružani radnici i civili koji su pomogli boljševicima da izvedu revoluciju i zauzmu ključne institucije.

Crvena armija je nešto drugo: to je regularna vojska boljševičke vlasti, stvorena kasnije za građanski rat. Ona će se boriti protiv Bele garde i na kraju pobediti. Zato zapamti: garda osvaja vlast, armija brani i širi vlast.

Najbrže pamćenje
Crvena garda = revolucija. Crvena armija = građanski rat.
Naoružani radnici Crvene garde u Rusiji

Građanski rat — crveni protiv belih

Protivnici boljševika nisu mirno prihvatili novu vlast. Organizovali su se u Belu gardu, dok su boljševici stali iza Crvene armije. Građanski rat trajao je u periodu od 1917. do 1922. godine i bio je izuzetno surov.

Bela garda nije bila samo carska vojska. U njoj su bili različiti protivnici boljševika: monarhisti, demokratske grupe, kapitalisti, oficiri i svi koji su se plašili komunističke diktature. Boljševici su tokom rata uveli i crveni teror, odnosno brutalne mere protiv političkih protivnika.

Suština rata: crveni žele da sačuvaju boljševičku revoluciju, beli žele da je sruše.
🔴
Crveni

Boljševici i Crvena armija.

Beli

Različiti protivnici boljševika.


Stvaranje SSSR-a — prva komunistička država

Građanski rat završen je pobedom Crvene armije. Posle toga, 1922. godine, Rusija se ujedinila sa Ukrajinom, Belorusijom i Zakavkaskom Republikom. Tako je stvoren Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, poznat kao SSSR.

SSSR je bio prva velika komunistička država na svetu. Njegovo nastajanje važno je za čitavo 20. stoleće, jer će Sovjetski Savez kasnije postati jedna od supersila i glavnih protivnika kapitalističkog Zapada. Nastavak ove priče je lekcija Sovjetski savez u međuratnom periodu.

Zapamti godinu: 1922. = stvaranje SSSR-a.
Mapa Sovjetskog Saveza kao nove komunističke države

Kominterna — Moskva želi svetsku revoluciju

Lenjin nije želeo da komunizam ostane samo u Rusiji. Verovao je da Oktobarska revolucija treba da bude početak svetske revolucije. Zato je 1919. godine u Moskvi osnovana Treća internacionala, poznata kao Kominterna.

Kominterna je trebalo da poveže i kontroliše komunističke partije širom sveta. Na Drugom kongresu 1920. usvojeni su strogi uslovi za prijem, poznati kao 21 uslov. Partije su morale da prihvate disciplinu, centralizaciju i moskovski boljševički model.

Kominterna je bila revolucionarna mreža: Moskva daje ideju, pravila i smernice, a komunističke partije u drugim zemljama treba da šire revoluciju.

Kominterna

1919. osnovana u Moskvi

1920. uveden strogi sistem uslova


Februar i oktobar — dve revolucije, dva cilja

Najvažnije je da ne pomešaš dve ruske revolucije iz 1917. godine. Februarska revolucija ruši carsku vlast i dinastiju Romanov. Njen cilj je bio ukidanje samodržavlja i stvaranje republike ili parlamentarnog poretka.

Oktobarska revolucija ruši Privremenu vladu i dovodi boljševike na vlast. Njeni ciljevi su mnogo radikalniji: izlazak iz rata, podela zemlje, kontrola fabrika, diktatura proletarijata i izgradnja komunističkog društva.

Najkraće
Februar ruši cara. Oktobar dovodi boljševike.
Poređenje

Februar: car pada, dolazi Privremena vlada.

Oktobar: Privremena vlada pada, dolazi Lenjin.


Novembarska revolucija u Nemačkoj — kraj carstva

Ruska revolucija delovala je kao signal drugim narodima. U Nemačkoj je nezadovoljstvo eksplodiralo zbog gladi, ratnog poraza i umora od rata. Sve je počelo pobunom mornara u luci Kil u novembru 1918. godine, a zatim se proširilo na celu zemlju.

Car Vilhelm II napustio je presto, Nemačka je proglašena republikom, a 11. novembra 1918. potpisano je primirje kojim je završen Prvi svetski rat. Taj posleratni poredak dalje vodi ka krizi opisanoj u lekciji Ekonomske, kulturne i društvene prilike između dva svetska rata.

Nemačka 1918: poraz u ratu ruši cara i otvara put Vajmarskoj Republici.
Nemački car Vilhelm Drugi koji napušta presto 1918. godine

Nemački komunisti — pokušaj revolucije u Berlinu

U Nemačkoj su komunisti pokušali da iskoriste krizu. Roza Luksemburg i Karl Libkneht osnovali su Komunističku partiju Nemačke i 1919. pokušali da povedu revoluciju u Berlinu. U Minhenu je čak proglašena Bavarska Sovjetska Republika.

Međutim, nemačka vojska i desničarske paravojne formacije, poznate kao Frajkori, brzo su i surovo ugušile ustanke. Roza Luksemburg i Karl Libkneht su uhapšeni i ubijeni. To pokazuje da se crveni talas širio, ali nije svuda uspeo.

Za kontrolni: Nemačka revolucija ruši cara, ali komunistička revolucija u Nemačkoj ne uspeva.

Nemačka 1919.

Roza Luksemburg + Karl Libkneht

pokušaj komunističke revolucije

gušenje od vojske i Frajkora


Revolucija u Mađarskoj — kratka sovjetska republika

Posle raspada Austro-Ugarske, Mađarsku je zahvatio komunistički talas. U martu 1919. komunisti pod vođstvom Bele Kuna preuzeli su vlast i proglasili Mađarsku Sovjetsku Republiku.

Mađarski komunisti nadali su se pomoći iz Rusije, ali je tamo besneo građanski rat, pa pomoć nije stigla. Revolucija je ugušena već u avgustu 1919. godine, a potom je vlast preuzeo admiral Mikloš Horti. Mađarski slučaj pokazuje koliko su revolucije zavisile od spoljne podrške i vojne sile.

Mađarska: mart 1919. početak, avgust 1919. kraj.
Mađarska revolucija

Vođa: Bela Kun

Država: Mađarska Sovjetska Republika

Ishod: ugušena u avgustu 1919.


Otpor boljševizmu — strah od revolucije u Evropi

Komunističke ideje nisu plašile samo stare careve i kraljeve. Plašile su i nove države koje su nastale posle rata, jer su se njihove elite bojale rušenja poretka, privatne svojine i granica uspostavljenih Versajskim sistemom.

U Kraljevini SHS vlasti su se postavile kao protivnici boljševizma i Kominterne. Posle atentata i političkog nasilja, Komunistička partija Jugoslavije je zabranjena i prešla je u ilegalu. Kominterna je, sa druge strane, napadala Versajski sistem i jugoslovensku državu, što se kasnije povezuje sa sukobom demokratije, komunizma i totalitarizma u lekciji Italija i Nemačka između dva svetska rata.

Šira slika: posle 1918. Evropa se ne deli samo na pobednike i poražene, nego i na protivnike i pristalice revolucije.
Politička radikalizacija Evrope posle revolucionarnog talasa

Bratov savet — dva slova rešavaju pola lekcije

Kako da nikada ne pobrkaš dve ruske revolucije? Poveži ih preko prvih slova. Februarska revolucija = fijasko cara. Car Nikolaj II pada, Romanovi odlaze, dolazi Privremena vlada.

Oktobarska revolucija = oni drugi dolaze. Boljševici i Lenjin ruše Privremenu vladu, uvode komunizam, izlaze iz rata i kreću u građanski rat. Redosled je jednostavan: prvo skloniš cara, pa onda boljševici uzimaju vlast.

Formula
Februar: car pada. Oktobar: Lenjin dolazi.

Još jedna caka

Mir u Brest-Litovsku nije oktobar 1917, nego mart 1918.


Najčešće greške na kontrolnom

Prva greška je tvrdnja da je Rusija izašla iz rata odmah u Oktobarskoj revoluciji. Ne: revolucija je bila 1917, ali je Brest-Litovski mir potpisan tek u martu 1918. godine.

Druga greška je mešanje Crvene garde i Crvene armije. Crvena garda pomaže prevrat, Crvena armija vodi građanski rat. Treća greška je tvrdnja da je Bela garda bila samo carska vojska. Nije: u njoj su bili razni protivnici boljševika, spojeni mržnjom prema novoj vlasti.

Četvrta greška je mišljenje da su revolucije uspele svuda. U Nemačkoj i Mađarskoj komunistički pokušaji su ugušeni, ali su ipak pokazali koliko je Evropa posle rata bila nestabilna.

Ne uči samo imena. Uči redosled: 1905, februar 1917, oktobar 1917, Brest-Litovsk 1918, SSSR 1922.
Ne mešaj

Februar ≠ boljševici na vlasti

Oktobar ≠ zvaničan izlazak iz rata

Beli ≠ samo carska vojska


Zaključak

REZIME
Revolucije u Rusiji i Evropi pokazuju kako su rat, glad i siromaštvo srušili stari poredak i otvorili put komunizmu.

Da sumiramo najbitnije:

  • Februarska revolucija — rušenje cara i kraj dinastije Romanov.
  • Oktobarska revolucija — boljševici i Lenjin preuzimaju vlast.
  • Građanski rat — Crvena armija protiv Bele garde.
  • SSSR — prva velika komunistička država, stvorena 1922. godine.
  • Kominterna — pokušaj širenja komunizma kroz međunarodnu mrežu partija.

Ova lekcija ti objašnjava zašto posle Velikog rata Evropa nije ušla u miran period. Umesto mira, nastali su novi ideološki sukobi, strah od revolucije i politička radikalizacija koja vodi ka novim krizama i rušenju poretka.

Jedna rečenica

Rusija je 1917. srušila cara, dovela boljševike i promenila čitav 20. vek.